Čiji je ono sutlijaš?

Nedjelje su rezervirane za obiteljske gozbe, a u svakoj kući se negdje po ormaru sigurno skriva mlijeko, riža, šećer, voda i cimet. Ok, možda nemaš cimet u štapićima… ali realno, to ionako treba samo za fotku. Poput moje :) Sutlijaš je došao k nama iz Turske, gdje ga zovu sütlaç  doslovno “süt” (mlijeko) + “aş” (kaša/jelo). Dakle, “mliječna kaša”. Neki bi rekli i “su-mlijeko”, ali to više zvuči kao da neko dijete pokušava objasniti što je unutra, pa je ostalo simpatično u narodu. U svakom slučaju, jelo koje zna što želi biti toplo, kremasto i jednostavno.

Priprema

1. Riža & početak priče U lonac stavim 140 g riže, 140 ml vode odnosno taman da prekrije rižu i 4 do 5 žlica šećera. Upalim srednju vatru i pustim da lagano krčka oko 8 minuta. To je onaj dio kad se kuhinja utiša, a riža počne bubriti kao da zna da dolazi mlijeko.

2. Mlijeko “koliko ti srce kaže” Kad riža upije vodu i postane polumekana, počnem dolijevati mlijeko, odokativno, naravno. Inače ovo je recept po mom nekom sopstvenom osjećaju. Ne previše odjednom, dakle mlijeka, već pomalo. Malo po malo, da se stopi s rižom kao dobar zimski razgovor uz čaj. Nastavi kuhati još 10 minuta na istoj vatri. Povremeno promiješaj da se ne zalijepi. Sutlijaš se voli družiti, ali ne voli biti ostavljen na dnu lonca.

3. Hlađenje & cimet — zimski završni dodir Makni s vatre, pusti da se ohladi. Na kraju pospi cimetom. Ne moraš centimetarski, ali neka se vidi da je praznično.

I to je to — sutlijaš koji izgleda kao tradicija, a sprema se kao moderna improvizacija. Zimski, jednostavan, topao i potpuno tvoj.