Kad se pažnja zapakira s vrpcom

Priprema za odlazak kod naših partnera uvijek počinje ranije nego što se čini. Na papiru to izgleda jednostavno: doći, učiniti da dom zasja, provjeriti da sve diše svojim ritmom. No mi već danima prije razmišljamo o svakom detalju: kako će prostor mirisati, kako će izgledati trenutak kad se vrata otvore, i što će ostati u zraku kad odemo.

Ovog puta htjeli smo dodati nešto posebno.Nešto što će ostati u prostoru i nakon nas, ali ne u vidljivom smislu. Ne novi predmet, ne miris svježe opranog poda, nego, okus. Odlučili smo pripremiti mirisne, mekane kekse. One koje grizeš i znaš da u njima ima više od brašna, čokolade i maslaca - ima pažnje.

Potraga za savršenom kutijicom bila je prava mala avantura. Sjećam se kako sam tog dana, s listom zadataka u ruci, gotovo trčao po gradu tražeći onu “pravu”. “Treba mi kutijica koja će mirisati na dom,” rekao sam prodavačici. Ona se nasmijala, ali me shvatila ozbiljno.

Kad su kutijice napokon bile pronađene, slijedila je potraga za savršenom vrpcom i ispisivanje poruka i deklaracija! Sitni detalji koji čine razliku. Za vrpcu našao sam još bolju ideju, dizajnirat ću sam i isprintati. Printer je radio do kasno, a stol je bio prekriven vrpcama i etiketama. Sve se slagalo u jedan miran red, kao da i ti predmeti znaju da sudjeluju u nečemu lijepom.

Večer prije mirisalo je na vaniliju, cimet i rastopljeni maslac. Kuhinja je disala onim poznatim toplim mirisom koji govori da dolazi zima. Dok su se keksići hladili na rešetki, stajali smo u tišini, umorni ali zadovoljni. “Znaš,” dobaci umorno Daniel, “kad ovako miriši, imam osjećaj da sve što radimo ima smisla.” Ima, odgovorio sam, “pogotovo kad znaš za koga to radiš.”

Sutradan, u domu obitelji koju jako cijenimo, sve je već bilo mirno i tiho. Prostor je nakon našeg djelovanja disao čistoćom i redom, a mi smo, kao uvijek, dodali tajj mali završni dodir – keksiće od večeri prije, pažljivo ostavljene na stolu. Nismo htjeli previše riječi. U takvim trenucima, tišina je najiskrenija poruka.

Kad su se partneri vratili, dočekala ih je toplina, red i miris svježine, ali i slatki zalogaj koji je tihim šaptom govorio: Netko je mislio na vas. Netko je želio da se osjećate ugodno doma.

Jer na kraju dana, sve što radimo nije samo o čistoći. To je o brizi. O pažnji. O onom nevidljivom sloju topline koji se ne može izmjeriti, ali se itekako može osjetiti. A ponekad, taj osjećaj stane u jedan jednostavan, mirisan, hrskav keksić.