Pas u stanu? Čistoća na hard modu.

Tko ima psa i još ga drži u stanu – zna. Tko ga još pusti na krevet – zna još bolje. A tko ga, kao ja, pusti da mu spava na jastuku? Taj je već predao sve kontrole i prihvatio sudbinu… ali s maramicom u ruci.

Moj Chester, patuljasti šnaucer, ima brkove dostojne jednog starog kapetana i šape koje redovno dođu kući s terena kao da su prešle Alpama. Nema te šetnje iz koje se vrati čist. I zato:

Brkovi i šape? Peru se.Lijepo pod mlaz tople vode. Brkovi, jer sve on to fino ponese iz svijeta – pelud, blato, zalutalu mrvicu bureka. A šape? Bez pranja, parket bi plakao.

Guza i bokovi? Brišu se.Vlažnim maramicama, jasno. Jer kad digne nogu da piški, često se cijelim bokom osloni na stup koji je već "označen". A taj stup… nećemo ni ulazit u DNK analizu tko je sve bio tu prije. A kako Chester spava kraj mene, na istom jastuku – meni je sve jasno. I prioriteti su jako brzo posloženi.

Nije to razmaženost. To je logistika suživota. I minimum higijenske diplomacije.